|
U prirodi postoje dva izvora slatkih sokova iz kojih pčele proizvode med : nektar i mediljka (medena rosa). Nektar je slatki sok koji izlučuje medonosno bilje iz posebnih žlijezda - nektarija. One se obično nalaze u cvijetu biljke. Kemijski sastav nektara kao i koncentracija šećera u njemu, različit je i ovisi o vrsti medonosnog bilja. |
|
Opširnije...
|
|
|
Matična mliječ, (royal yelly, gelee royale) je prirodni stimulator koji sadrži visoku koncentraciju biološki aktivnih tvari, osobito mnogo pantonske kiseline koja daje organizmu vitalnost. Matična mliječ je kremasta, lijepljiva, mliječno bijela, jako kisela supstanca sa malo gorčim ukusom i specifičnim mirisom. Pčele radilice u starosti od 5-15 dana izlučuju iz svojih nadždrijelnih žlijezda supstancu bogatu proteinima i drugim dragocjenim supstancama koje se osobito stvaraju u velikim količinama za vrijeme obilne paše peludi. |
|
Opširnije...
|
|
Pčelinji otrov je izlučevina žalčanog sustava pčele, a osnovna mu je prirodna namjena štititi pčelu i njezinu zajednicu od neprijatelja. To je gusta tekućina vrlo karakterističnog mirisa i gorkastog, kiselkastog okusa. U "Kuranu" je tekst o pčelinjem otrovu koji glasi: "Iz njihovih trbuha nastaje tekućina koja je medicina za ljude". U pučkoj medicini primjenjuje se kao protureumatik, a novija istraživanja primjene pčelinjeg otrova u liječenju pokazuju da pčelinji otrov utječe na ublažavanje boli, sniženje krvnog tlaka, smanjenje kolestelora u krvi, povećanje radne sposobnosti i drugo. |
|
Opširnije...
|
|
Propolis je smolasta supstanca koju pojedine pčele radilice sakupljaju sa pupoljaka i kore drveća, kao i drugih biljaka. Time se bavi samo mali broj pčela koje imaju u košnici tu odgovornu zadaću. Unosom u košnicu upotrebljavaju ga za izgradnju ulaza, zatvaranje pukotina i rupa i skladištenje odnosno "sterilizaciju" ćelija sača ...Ime propolis prema pojedinim tumačenjima dobio je od grčke riječi "pro" - prije ili ispred i "polis"- grad, zbog upotrebe propolisa za izgradnju i regulaciju ulaza u košnicu dok drugi misle da nosi naziv prema riječi "propoliso koja bi na grčkom ili latinskom značila zamazivati-zaglađivati. Propolis kao naziv sada se koristi u skoro svim dijelovima svijeta . Propolis je kao lijek poznat još od antičkih vremena, Aristotel ga spominje u svojoj "Priči (govoru) životinja" i zaključuje da se može koristiti u liječenju kožnih povreda, rana i infekcija. Velika upotreba propolisa zabilježena je za vrijeme Burskih ratova u Južnoj Africi (1899-1902), jer je pokazao odlične rezultate kod zacjeljivanja rana. Sastav propolisa sadrži preko 60 prirodnih, kemijskih supstanci, a ni dan danas nije u potpunosti istražen, a sadrži : 55% smola , 30% voska , 10% eteričnih ulja i 5%peludi te vitamine E i B , željezo , cink , enzime , organske kiseline. Propolis proizveden/dobiven od različitih vrsta biljaka ima različitu boju, različita senzorska i kemijska svojstva. Geografsko porijeklo propolisa ne označava različitost kvalitete, ali razlika se može predočiti peludnom analizom. Posebnost propolisa je da bakterije na njega ne stvaraju otpornost i što nema štetnih popratnih pojava , što je mana sintetskih antibiotika Uspješno suzbija viruse gripe i herpesa, a preventivno djeluje kod upale grla i paradentoze. Izuzetne rezultate postiže u liječenju infekcija, opeklina, otvorenih rana, te čireva probavnog sustava. Uklanja otekline kod zubobolje. Redovnom upotrebom jača obrambenu sposobnost imunog sustava.
|
|
Pčelinji vosak je proizvod kojeg pčele stvaraju u svom tijelu, pomoču voskovih žlijezda. Radilice ga žvakanjem oblikuju i njime grade saće, koje grade jedno do drugog. Ako se kojim slučajem raspored saća poremeti ili poruši na tom mjestu pčele odmah počinju graditi novo. Prirodna boja pčelinjeg voska je bijela, on u dodiru sa zrakom postaje žučkaste boje kakav nam je i više poznat. Sama boja pčelinjeg voska ovisi o omjeru tvari u vosku - propolisa i peludi. Pčelinji vosak jeu biti prirodna u potpunosti jestiva i zdrava eko ambalaža za med. |
|
Opširnije...
|
|
Mumio je med, vosak, matična mliječ i propolis koji su pod utjecajem vremena fosilizirani i postali tvar koju danas nazivaju mumio. Porijeklo mu je Sibir ali ga se nalazi i u drugim krajevima uglavnom na visinama iznad 1500 metara nadmorske visine. Boja mu varira od crne, preko tamnosmeđe do kestenasto-smeđe, miris mu je karakterističan, a ukus gorak. Djelomično se može rastvoriti u vodi. Izvoz iz Rusije je do prije nekoliko godina bio zabranjen jer je tretiran kao nacionalno blago.
|
|
Opširnije...
|
|
|
|
|
|