| Med |
|
| Autor Administrator |
| Četvrtak, 21 FEBRUARY 2008 09:47 |
|
U prirodi postoje dva izvora slatkih sokova iz kojih pčele proizvode med : nektar i mediljka (medena rosa). Nektar je slatki sok koji izlučuje medonosno bilje iz posebnih žlijezda - nektarija. One se obično nalaze u cvijetu biljke. Kemijski sastav nektara kao i koncentracija šećera u njemu, različit je i ovisi o vrsti medonosnog bilja.
Med proizveden od nektara naziva se cvjetni med. Tu razlikujemo monoflorne i poliflorne vrste meda. Monoflorne vrste meda razlikujemo po tome da imaju zakonom propisan broj peludnih zrnaca pojedine vrste bilja, dok kod poliflornog meda broj peludnih zrnaca pojedine biljke nije definiran zakonom i može biti mješavina nektarnog meda i medljike. Medljika (medna rosa) je slatki sok koji izlučuju razne vrste lisnih uši. Med proizveden od mediljke naziva se med medljikovac. Med usprkos napretku industrije nije moguće proizvoditi u industrijskim halama. Med je isključivo proizvod pčela medarica koje ga na identičan način proizvode od pamtivjeka.  Pčele skupljaju slatke sokove u prirodi i donose ih u košnicu u svom usnom mjehuru. U usnom mjehuru (ustima) pčele nektar se miješa s tvarima koje pčela luči iz svojih žlijezda. Po dolasku u košnicu pčela sakupljačica predaje sakupljeni nektar mladim pčelama hraniteljicama, čije žlijezde imaju veću sposobnost da pretvaraju složene šećere u jednostavne šećere. Daljnji postupak sastoji se u tome da pčele odlažu nektar u ćelije saća, ali samo do polovice ćelije kako bi suvišna voda iz nektara što prije isparila , istovremeno pod djelovanjem fermentacije povećava se koncentracija šećera u nektaru što kroz neko vrijeme dovodi do zgušnjavanja nektara i njegovo pretvaranje u med. Med je namirnica u kojoj većina opasnih bakterija ne može preživjeti! Nema pčele koja proizvodi loš med , loš med rezultat je lošeg pčelara! Med je namirnica jestiva već u samoj košnici, svaka dajnja obrada ga obezvrijeđuje i umanjuje njegova prirodna svojstva. Med prije svega razlikujemo prema načinu na koji ga dobijamo:
Nutritivna vrijednost meda: Jedna žlica meda (21 g) sadrži:
Ne čekajte da bolest pokuca na vrata, koristite pčelinje proizvode preventivno! Zdravlje se ne kupuje u vašoj obližnjoj apoteci. Želite li potpuno iskoristiti svojstva meda kao lijeka potrebno ga je uzimati na pravilan način. Ako med uzimate u raznim napicima (čajevima i sl.) morate paziti da čaj nije prevruć jer se prevelikim zagrijavanjem gube ljekovita svojstva meda . Med treba biti potpuno otopljen u tekućini, jer će samo tako naš organizam u potpunosti iskoristiti dragocijene ljekovite tvari iz meda. Ako se med uzima bez tekućine poželjno ga je u ustima držati dok se ne otopi, a tek onda gutati . Med je jedinstveni dar marljivih pčela, riznica vrijednih sastojaka: fruktoza, glukoza, maltoza, saharoza, mineralni elementi (Na, K, Ca, Mg, Co, Ni, Fe), vitamini (A, C, D, K i grupa vitamina B), enzimi i dr. Udio pojedinih tvari ovisi o vrsti meda. Med je prirodni izvor životne snage. Zbog lake probavljivosti trenutno vrača izgubljenu energiju, a dugotrajnom primjenom osigurava fizičku izdržljivost i psihičku stabilnost. Njegova ga svojstva čine nezaobilaznom namirnicom u zdravoj prehrani .Nezamisliva je zima bez upotrebe meda i pčelinjih proizvoda. Bez obzira na vrstu poznat je kao staro preventivno sredstvo protiv prehlada ili ga se obično počne koristiti tek kada bolest zakuca na vrata. Najbolje je uzimati proizvod koji ima bazu kao med, a u koji smo unijeli propolis i matičnu mliječ. Takav proizvod odlično pomaže protiv viroza, a ujedno jača otpornost organizma. Upamtite: Svi dosadašnji pokušaji miješanja industrijske proizvodnje meda usprkos silnoj tehnologiji i uloženim ogromnim sredstvima dali su poražavajuće rezultate. Tajnu proizvodnje pravog prirodnog pčelinjeg meda pčele nose u svom tijelu i organima za probavu koji taj proizvod pretvaraju u lijek. Nema na svijetu pčele koja proizvodi loš med, loš med rezultat je industrijskog punjenja meda ili lošeg nesavjesnog pčelara. Kristalizacija meda je prirodna pojava kod svih vrsta meda - prijelaz iz tekućeg u kruto stanje, brzina ovisi prije svega o pojedinoj vrsti meda.    Kristalizacija meda nastaje kada grožđani šećeri ne ostaju tekući u medu, većse pretvaraju u čvrstu tvar, odnosno kristale. Kristalizacija meda zahvaća samo jedan sastavni dio meda, tj.dekstrozu, dok drugi dio levuloza, i dalje ostaje u tekućem stanju i tvori tanki tekući sloj oko postojećih kristala dekstroze. Kristalizirani med time dobiva neku sličnost s krutim šećerima pa se zato a ne zbog njegovog sastava i naziva ušećereni med. Takav dakle kristalizirani med mijenja i boju i okus. Što je više grožđanog šećera, a manje voćnog, kristalizacija je brža i jača i obrnuto. Med u košnici smješten u novom, mladom saću kristalizira nešto sporije, a u onom starom ili već izvrcani vrcani brže. O samoj brzini kristalizacije ovisi i temperatura skladištenja gotovog meda. Tako je poznato da med na sobnim temperaturama kristalizira sporije kao i na temperaturama nižim od 9-10°C. Med skladišten kod temperatura od 12-15°C kristalizira najbrže. Dekristalizacija meda vrši se na temperaturama do 40°C. KRISTALIZACIJA MEDA JE NORMALNA POJAVA KOJA SE DOGAĐA U SVIM VRSTAMA. NEKIMA PRIJE NEKIMA KASNIJE. Mogućnost kristalizacije je manja, što je sadržaj vode u medu veći. Med I. klase ne smije imati više od 20% vode u sebi i što je taj postotak manji med je kvalitetniji. Taj se postotak inače kreće izme u 13% i 21%, te između ostalog ovisi o vrsti meda i stadiju zrenja. Zbog toga pčelari ne vade med iz košnica prerano, med pčele moraju poklopiti voštanim poklopcima nakon što ga izventiliraju barem 65-70% prije toga nije poželjno vađenje meda za vrcanje.
|
| Zadnja izmjena ( Utorak, 26 JANUARY 2010 08:46 ) |