Medljikovac Ispis
Med medljike nastaje sakupljanjem soka lisnih uši i za razliku od drugih vrsti ne nastaje od peludi i nektara. Medljika ili medena rosa je slatki sok koji se javlja u povoljnim vremenskim uvjetima na crnogoričnom i bjelogoričnom drveću ali je susrećemo i na poljoprivrednim kulturama, ukrasnom bilju i raznim vrstama korova. Pčele uzimaju taj sok koji proizvode biljne uši uzimaju iz bilja najčešće hrasta, vrbe i crnogoričnog drveća, i svojim probavnim traktom ga pretvaraju u med. Takav med tamne boje sadrži više minerala i glukoze pa kristalizira vrlo brzo. Med medljike u raznim se zemljama različito cijeni. Dok u pojedinim zemljama med medljike stavljaju na prvo mijesto u drugim više cijene nektarni med. U pčelarstvu se med medljike ukoliko ga ima vadi iz košnica i nadomješta sa laganijim vrstama, jer pčele zbog samog njegova sastava i brze kristalizacije teško prezimljavaju.
  • Med od bjelogorične (hrastove i bukove) medljike je tamnocrvenkast, gust i rastezljiv, slabog mirisa po hrastu, opora okusa, pali u grlu. U nas je manje cijenjen, ali je traženi kao izvozni artikl. Med od bukove medljike ima slične ali blaže izražene karakteristike. Bjelogorični medovi su bogati željezom i drugim mineralima. Potječu najčešće iz šuma blizu Jasenovca i Siska (područja Turopolja i Lekenika) gdje obitavaju lisne (Lach-nideae)i štitaste uši (Coccidae). Uši rilcem sišu sok biljaka i posebnim organima prozvode medljiku koju pčele unose u košnicu gdje se pretvori u vrlo ukusan med. Medljika se javlja u intervalima od sedam godina koliko je potrebno da se namnoži dovoljno uši za veće količine meda.
  • Med od crnogorične (jelove i smrekove) medljike. Jelov med je više cijenjen, zelenkaste je nijanse, ugodna okusa i mirisa. Spada u najcjenjenije vrste meda u Europi. Skuplja se s lisnatih uši (lachnidae) od polovine lipnja sve do ovisno o klimi i specifičnom položaju, kasne jeseni. Jelove šume na području Gorskog Kotara i Kapele sve do Plitvičkih jezera su europska jelova oaza. Smrekov med je čest i u ostaloj Europi. Dobija se obično u svibnju i lipnju, dakle prije jelovog a poznavaoći ga razlikuju i po okusu i boji (nema zelenkasti odsjaj). Oba su vrlo ukusni i bogati mineralima pa se preporučuju za slabokrvne i rekonvalescente.